Otkrijte DRC

Portret Demokratske Republike Kongo

Zastava DR Konga

DRKongo amblem

slogan

Pravda, mir, rad

Himna

Kongoanski ustati

Nacionalni praznik

30 jun Nezavisnost od Belgije

Forma države

polupredsednička republika

Président de la République


NJ.E. Felix Antoine Tshisekedi Tshilombo

premijer

Jean-Michel Sama Lukonde Kyenge

predsednik Senata

Modeste Bahati Lukwebo

predsednik Narodne skupštine

Christophe Mboso N’kodia Pwanga

Službeni jezik

Francuski

Nacionalni jezici

Lingala, kikongo, swahili et tshiluba

Glavni grad

Kinshasa

Područje

2 345 860 K

Vodena površina

3,3 %

Vremenska zona

UTC +1 et +2

Populacija

111 859 928 stanovnika

Gustina

48 stanovnika/K

Nominalni BDP (2021)

55,35 milijarde dolara

valuta

Franc congolais (CDF)



Predstavljamo Demokratsku Republiku Kongo

Demokratska Republika Kongo je država u Centralnoj Africi, poznata i kao Kongo Kinšasa ili DRC. To je najmnogoljudnija država francuskog govornog područja i treća po broju stanovnika nacija u Africi.

Posle Alžira, DRC je najveća država u Africi. Pokriva veći deo sliva reke Kongo, koji se proteže od Atlantskog okeana do istočne visoravni. Jedna od najvećih prašuma na svetu leži na severu zemlje, dok se ogromna istočnoafrička pukotina, obrubljena planinama, brdima, ogromnim jezerima i vulkanima, nalazi na istoku.

Jug i centar zemlje, sa svojim šumovitim savanama, čine visoku visoravan sa površinom bogatom mineralima. Plaža na Atlantskom okeanu nalazi se na krajnjem zapadu, tridesetak kilometara severno od ušća reke Kongo. Angolska enklava Kabinda graniči sa zemljom na zapadu-jugozapadu, Republikom Kongo na zapadu, Centralnoafričkom Republikom na severu, Južnim Sudanom na severoistoku, Ugandom na istoku-severoistoku, Ruandom i Burundi na istoku, Tanzanija na istok-jugoistok, Zambija na jugo-jugoistok i Angola na jugozapadu.

Feliks Čisekedi, sadašnji predsednik zemlje, nasledio je Džozefa Kabilu u prvom mirnom prenosu vlasti od nezavisnosti 2018.

Stanovništvo se sastoji od nekoliko stotina različitih etničkih grupa. Francuski je službeni jezik, dok su kikongo i lingala dva od četiri bantu jezika sa statusom nacionalnog jezika. Poljoprivreda i rudarstvo su dve glavne industrije koje podržavaju privredu.

Sliv reke Lost of Congo se nalazi u Demokratskoj Republici Kongo, u Centralnoj Africi. Zemlja je polu-zatvorena, sa rukavcem mora na zapadu (Centralni Kongo) i 39 km kopnenog pojasa uklesanog između enklave Kabinda na severu i Angole na jugu. Pokriva površinu od 2.345.410 km2, što je otprilike dve trećine veličine Evropske unije ili četiri puta veće od Francuske.

Geografija DR Konga

Većina sliva reke Kongo nalazi se u Demokratskoj Republici Kongo, u Centralnoj Africi. Zemlja je polu-zatvorena, sa rukavcem mora na zapadu (Centralni Kongo) i 39 km kopnenog pojasa uklesanog između enklave Kabinda na severu i Angole na jugu. Pokriva površinu od 2.345.410 km2, što je otprilike dve trećine veličine Evropske unije ili četiri puta veće od Francuske.

DRC je podeljen na tri glavne geografske zone.

Trećinu zemlje pokriva centralni basen, koji ima najniži reljef, naizmenično močvarna područja i tropske šume, a vodu dobija iz reke Kongo i njenih pritoka tokom cele godine.

Savana pokriva platoe koji okružuju basen.

Planinski lanci provincija Severni i Južni Kivu na istoku.

Reljef

Reljef varira od najniže tačke u zemlji (priobalni region Moanda) do planina na istoku, uključujući Ruvenzori, koji se uzdiže na 5.109 metara (Pic Margueritte, Monts Mitumba, Virunga, itd.), i visoku visoravan Katange, gde prosečna nadmorska visina prelazi 1.200 metara. Region Severnog Kivua takođe je dom brojnim vulkanima, uključujući stalno aktivan Niiragongo.

Hidrologija

Reka Kongo je duga 4.700 km, ima protok od 50.000 m3/s i površinu sliva od 3,80 miliona km2. Izdiže se u Katangi, gde je poznata kao Lualaba, na nadmorskoj visini od 1.435 metara. Zbog svog položaja na ekvatoru i skoro jednake distribucije njenih pritoka na obe hemisfere, što reguliše njen tok i čini je najpravilnijom rekom na svetu, druga je po dužini reka u Africi posle Nila, najveća po veličini. toka i druga najveća reka na svetu posle Amazona.

Reka ima značajnu ekonomsku vrednost kao ribarstvo, izvor hidroelektrične energije i komunikacioni put. Sa svojim brojnim pritokama čini pravi rečni autoput, sa 14.166 km plovnih puteva. Reka Kongo prelazi zemlju od kraja do kraja pre nego što se uliva u Atlantski okean preko velikog ušća, gde je njena sila tolika da se njene peščane vode mogu videti na više od 45 kilometara od obale. Sa Mai-Ndombeom i Ntumbom na zapadu i jezerima Eduard, Albert, Kivu, Tanganika, Moero, itd. na istoku, reka Kongo je takođe dom brojnih važnih jezera.

Klima

Demokratska Republika Kongo ima dve različite klime:

Tropsko, toplo tokom cele godine, sa sušnom i kišnom sezonom u regionima severno i južno od ekvatora, čije trajanje varira od regiona do regiona. Ekvatorijalna, vruća i vlažna tokom cele godine, u centralnoj zoni koju preseca ekvator, gde se nalazi ogromna tropska prašuma.

Flora

Fizička geografija regiona koje preseca flora DRC – visoravni, planinski lanci, niske do srednje nadmorske visine – utiče na vegetaciju kroz klimu: savane, šumovite savane, guste šume, planinske šume, sve sredine koje odražavaju veliki biodiverzitet zemlje.

Fauna

Ekosistemi Demokratske Republike Kongo su bogati i raznoliki. Širok izbor vrsta koje su evoluirale da bi se prilagodile različitim klimatskim i cvetnim uslovima čine njegovu raznoliku i bogatu prirodnu faunu. Skoro sve poznate afričke gigantske vrste, kao što su afrički slon, najveća žirafa, i gorila, najveći primat, nalaze se u ovoj zemlji. Okapi i kongoski paun su endemske vrste poznate samo u Kongu.

Sa oko dve trećine svih zastupljenih rodova sisara, Demokratska Republika Kongo ima raznovrsnost sisara koja verovatno nema premca nigde drugde u svetu. U šumama ove zemlje mogu se naći gorile, šimpanze, bonobi, divlje mačke, preživari i nekoliko vrsta ptica sa perjem koji oduzima dah i proganjajućim melodijama.

Kao iu tropskim regionima, insekti su takođe veoma raznovrsni, iako neke vrste mogu preneti ozbiljne tropske bolesti. Veliki biljojedi kao što su slonovi, antilope i bivoli, kao i dominantni grabežljivci kao što su lavovi, leopardi i hijene, žive u savani i otvorenim šumama. Nažalost, krivolov je imao veliki negativan uticaj na divlje životinje u Kongu, posebno tokom Drugog rata u Kongu. Zbog ekonomskih poteškoća, javni prevoz u Demokratskoj Republici Kongo nije dovoljno razvijen. Zbog topografije i temperature, pejzaž karakteriše retko bilje i šiblje. Šumovite savane mogu se naći na ravnom zemljištu, gde vlada uporna magla.

Svake godine požari se šire na stotine kvadratnih kilometara, istiskujući divljač i izbegavajući lovce.

Istorija DR Konga

Hronologija glavnih istorijskih događaja u D.R.C.

A. Kraljevstva (5. do 18. vek)

Pre dolaska Evropljana, u regionu su živele populacije Pigmeja i Bantua.

The Bantu were divided into kingdoms, the most important of which were the Kongo (15th century), Luba (15th century), Lunda (16th century), Kazembe (18th century), Kuba, Yaka and Teke kingdoms, as well as the autonomous Mangbetu, Azandé and Mongo chiefdoms.

B. Istraživanja (od 19. veka pa nadalje)

Potencijal basena Konga otkriven je spoljnom svetu u 19. veku, nekoliko vekova nakon što je Dijego Kao otkrio ušće reke Kongo 1482. godine.

Era naučnih otkrića u Centralnoj Africi u 19. veku počela je 1816. putovanjem Engleza Takija uz reku Kongo do vodopada Jelala. Zatim je došao red na angloameričkog pisca i putnika Henrija Mortona Stenlija koji se 27. oktobra 1871. pridružio škotskom misionaru i putniku Dejvidu Livingstonu u Udžidžiju, u Tanzaniji, blizu jezera Tanganjika.

Leopold II, kralj Belgije, osnovao je Međunarodno udruženje Konga (AIC) u oktobru 1882. nakon što je bio zaintrigiran potencijalom Konga. Preko ove organizacije, pokrenuo je nekoliko istraživačkih ekspedicija i na kraju stvorio Nezavisnu državu Kongo (EIC), koja je na Berlinskoj konferenciji 1885. proglašena njegovom ličnom svojinom.

C. Kolonijalna era (29. jun 1908-29. jun 1960.)

Belgijski Kongo, pripojen Belgiji 1908. godine, označio je početak kolonijalne ere, koja je trajala do 30. juna 1960. godine.

Učešće vojnika Force publikue u svetskim sukobima 14-18 i 40-45 godina, pojava srednje klase Konga i pismenost stanovništva, kao i stvaranje brojnih političkih partija 1958. godine, sve je doprinelo kraju. belgijske dominacije u Kongu. Sa Panafričkom konferencijom u Akri 1958. i govorom generala de Gola u Brazavilu, ovi događaji su praćeni početkom nemira i nemira 1959. godine).

Kolonija je doživela period privrednog rasta (stvaranje nekoliko javnih i privatnih preduzeća u sektoru saobraćaja, poljoprivrede i rudarstva), koji je neposredno pre nezavisnosti pratila ozbiljna kriza nezaposlenosti.

Na društveno-kulturnom frontu, bila su dva ključna događaja: stvaranje zvaničnog Univerziteta u Kongu u Elisabetvilu 1954., sada Univerziteta u Lubumbašiju, i Univerziteta Lovanium u Leopoldvilu, sada Univerziteta u Kinšasi, prvog u Kongu i Centralna Afrika.

Tradicionalne katoličke i protestantske hrišćanske crkve nadmetale su se jedna sa drugom da prošire svoj verski uticaj što je dalje moguće širom Belgijskog Konga.

Još jedna prilika zaslužuje da bude istaknuta. Religiozni pokret koji je osnovao Simon Kimbangu nastao je 6. aprila 1921. u Nkambi, u provinciji Bas-Kongo. Potom je 1959. dobio ime Eglise du Christ sur Terre par le Prophete Simon Kimbangu (EJCSK).

D. Postkolonijalna era (koja je počela 30. juna 1960. i traje danas)

Tri podperioda čine ovu eru, koja je počela 1960. godine nezavisnošću Konga:

1960-1965: Prva republika

Od 1965. do 1997. Druga republika.

Od 1997. do danas Treća republika

  1. Prva republika

juna 1960. Kongo je postao nezavisan nakon četiri godine nacionalističkih nemira. Republika Kongo (ponekad nazvana „Kongo Kinšasa“) je stvorena da zameni Belgijski Kongo. Patris Emeri Lumumba je postao prvi premijer, a Džozef Kasa-Vubu prvi predsednik Republike.

Dana 30. juna 1960. godine, kada je proglašena nezavisnost, Katanga Mosea Čombea se otcepila. Patris Emeri Lumumba je ubijen 1961. godine, snage UN su intervenisale (1961-1963) da spreče Katangu da se otcepi, a belgijski padobranci su intervenisali (1964) da okončaju pobunu lojalnih Lumumbista. Nekoliko sukoba je izbilo između 1961. i 1965. godine, ali je ubistvo Patrisa Emeri Lumumbe bilo najznačajnije.

  1. Druga republika

Važno je zapamtiti nekoliko datuma iz ovog dugog perioda od 32 godine.

Nakon državnog udara, Mobutu Sese Seko je postao predsednik Republike 24. novembra 1965. godine.

Populaire de la Revolution (M.P.R.) postao je jedini politički subjekt 1970.

1971: Zair je zamenio naziv Republike Kongo. Mobutu poziva Francusku i Maroko 1977. i 1978. da uguše nove pobune (Kolvezi).

Od 1990: Mobutu je primoran da učini određene ustupke (otvaranje višepartijskom sistemu, uspostavljanje prelazne administracije) suočen sa porastom žestoke opozicije, ali odbija da u potpunosti demokratizuje institucije.

1994: The large number of refugees from Rwanda exacerbates the political unrest.

  1. Treća republika

Ovaj period je počeo sa završetkom oslobodilačke borbe koju je predvodio Mzee Laurent Desire KABILA.

Godine 1997. pobunjeničke snage koje su se kretale sa istoka na zapad izvršile su invaziju na zemlju i primorale Mobutua da podnese ostavku.

Laurent Desire Kabila preuzeo je kontrolu 17. maja 1997. i preimenovao Zair u Demokratsku Republiku Kongo.

Dana 2. avgusta 1998. godine, Ruanda, Uganda i Burundi su započeli neprijateljstva protiv Demokratske Republike Kongo.

Loran Dezire Kabila ubijen je 16. januara 2001.

Džozef Kabila Kabange je imenovan za predsednika Demokratske Republike Kongo 26. januara 2001. Nakon Globalnog i inkluzivnog sporazuma o tranziciji u DRC i dodatnog memoranduma o vojsci i bezbednosti, potpisanih u Pretoriji 17. decembra 2002. i 6. marta 2003. , a ratifikovan 1. aprila 2003. u San Sitiju, Južna Afrika, i Prelazni ustav, usvojen 1. aprila 2003. u San Sitiju, Južnoafrička Republika, Džozef Kabila Kabange imenovan je za predsednika Demokratske Republike Kongo 26. januara 2001. godine.

  1. Izbor Felik-Antoine Tshisekedi Tshilombo

Nakon predsedničkih i zakonodavnih izbora 30. decembra 2018, Feliks-Antoan Čisekedi Čilombo, sin bivšeg prelaznog premijera i predsednika UDPS (Unije za demokratiju i društveni napredak), Etjena Čisekedi va Mulumba, izabran je i preuzeo dužnost peti predsednik Demokratske Republike Kongo.

Izbori su održani 30. decembra 2018, a Feliks Čisekedi je položio zakletvu kao predsednik Demokratske Republike Kongo 10. januara 2019. U ceremonijalnoj palati predsednika Konga, Palais de la Nation, predsednik Čisekedi je položio zakletvu 24. januara 2010. .

Godine 1997. pobunjeničke snage koje su se kretale sa istoka na zapad izvršile su invaziju na zemlju i primorale Mobutua da podnese ostavku.

Teritorijalna uprava

Demokratska Republika Kongo je podeljena na 26 provincija od juna 2015. Iako je odobrena u februaru 2006, ova nova teritorijalna struktura je primenjena tek u junu 2015.

BrojprovincijeGlavni gradOblast ( K)Populacija(2015)
1Bas-UeleButa148 3311 138 000
2EquateurMbandaka1039021 528 000
3Haut-KatangaLubumbashi132 1254 617 000
4Haut-LomamiKamina108 2042 957 000
5Haut-UeleIsiro89 6831 864 000
6IturiBunia65 6583 650 000
7KasaiTshikapa95 6312 801 000
8Kasai CentralKananga60 9583 317 000
9Kasai orientalMbuji-Mayi9 4813 145 000
10KinshasaKinshasa9 96511 575 000
11Kongo-CentralMatadi53 9205 575 000
12KwangoKenge89 9742 152 000
13KwiluBandundu78 2195 490 000
14LomamiKabinda56 4262 443 000
15LualabaKolwezi121 3082 570 000
16Mai-NdombeInongo127 4651 852 000
17ManiemaKindu132 5202 333 000
18MongalaLisala58 1411 740 000
19Nord-KivuGoma59 4836 655 000
20Nord-UbangiGbadolite56 6441 269 000
21SankuruLusambo104 3312 110 000
22Sud-KivuBukavu65 0705 572000
23Sud-UbangiGemena51 6482 458 000
24TanganyikaKalemie134 9403 062 000
25TshopoKisangani199 5672 352 000
26TshuapaBoende132 9571 600 000

Ekonomija

Sedamdeset posto radno aktivnog stanovništva zaposleno je u poljoprivredi, dok izvoz čini većinu privrede. Minerali su važan resurs.

Od belgijske kolonizacije, privreda je bila u velikoj meri izvozno orijentisana, posebno zbog doprinosa rudarske industrije. Ni kolonizatori ni administracije nezavisnog Konga nisu stvorili inovativne industrije. U nedostatku prerađivačkog sektora, minerali se i dalje vade u velikim količinama i otpremaju u sirovom stanju.

Iako se obrađuje jedva 3% teritorije, poljoprivreda ostaje glavno zanimanje većine stanovništva. Poljoprivreda ostaje glavni ekonomski sektor. Kafa, drvo (posebno afformozija, ebanovina, venge, iroko, sapeli, sipro, tiama, tola, kambala i lifaki) i guma su glavni poljoprivredni proizvodi.

Demografija

Demokratska Republika Kongo će 2023. imati preko 112 miliona stanovnika. Gustina naseljenosti je slična onoj u Africi u celini. Većina stanovništva živi u savani, duž reka i jezera, i na visoravnima; sever i centar zemlje, gde se nalaze tropske šume, uglavnom su pustinjski. Gradovi su se razvili kao rezultat ruralnog egzodusa. Najveći gradovi su Kinšasa, Lubumbaši, Mbudžimaji, Kananga, Kisangani i Bukavu.

Šezdeset posto stanovništva je mlađe od 20 godina, a srednja starost je samo 17 godina.

Kultura

Kongo-Kinšasa se sastoji od više od stotinu etničkih grupa, većinom Bantua, i proteže se od ušća reke Kongo preko šume basena Konga do regiona Velikih jezera i savane, čineći kulturu Konga neverovatno raznolikom.

Kolonijalizam, borba za nezavisnost, produžena vladavina Mobutua i, u skorije vreme, Prvi i Drugi rat u Kongu, svi su imali uticaja na tradicionalni način života u regionu od kasnog devetnaestog veka. Uprkos tome, običaji i kultura Konga zadržali su svoje jedinstvene karakteristike.

Jezici

U zavisnosti od kategorije, narod Konga govori između 200 i preko 400 jezika. To je jedna od lingvistički najraznovrsnijih zemalja u Africi. Lingvistički atlas Konga u Kinšasi navodi 221 jezik. Samo Bantu porodica se sastoji od 186 jezika, koje govori preko 80% stanovništva Konga. Nilo-saharska porodica predstavlja ostale jezike. Svi Kongoanci govore jedan od više od 400 varijanti od 200 ili više „etničkih“ jezika. Lingala, svahili, čiluba i francuski, službeni jezik, su među četiri nacionalna jezika priznata zakonom. Većina Konga govore više jezika.

Muzika

Kongo ima živu muzičku tradiciju, a afrički kontinent se može naći kako pleše uz rumbu ili ndombolo. Sadašnjoj petoj generaciji prethodile su prethodne četiri.

Prva generacija

Između 1930-ih i 1950-ih, širok spektar muzičkih oblika nastao je mešanjem tradicionalne lokalne muzike iz Leopoldvila sa drugim muzičkim žanrovima, posebno afro-kubanskom i haićanskom muzikom. Međutim, kubanska estetika je preovladala nad svim ostalim, dajući kongoanskoj muzici originalno ime: Kongoanska rumba. Vendo Kolosoj je najpoznatiji izvođač ovog perioda.

1950-1970 za drugu generaciju

Ova generacija, koja je iznedrila savremenu kongoansku muziku, počela je 1953. Najpoznatiji muzičari bili su oni koji su izmislili savremenu muziku: Grand Kalle sa svojim afričkim džezom, Luambo Makiadi Franko sa svojim „OK Jazz“, koji je kasnije evoluirao u „TP OK Jazz“, Tabu Lei Rochereau sa svojom „African fiesta“ saradnjom sa Docteur Nico, itd.

1970-1990 za treću generaciju

Grupa Zaiko Langa Langa iznedrila je mnoge umetnike, uključujući Papa Vemba, koji je osnovao Viva La Musica, Koffi Olomide, King Kester Emeneia iz Viva La Musica, i Pepe Kalle sa L’Empire Bakuba.

1990-2010, četvrta generacija

Ovo je bio procvat kongoanske muzike, obeležen usponom muzičke grupe Venge Musica. Termin „ndombolo“ se koristi za opisivanje kongoanske muzike. Ključne ličnosti ovog perioda bili su pevači Verason, JB Mpiana i Koffi Olomide i njihove grupe (Venge Musica Maison Mere i Kuartier Latin International), koje će ubuduće steći ime za dva talenta Ferre Gola i Falli Ipupa.

2010 – danas Peta generacija

Dva najistaknutija muzičara ove generacije, Falli Ipupa (koji je svirao sa grupom Kofi Olomide Kuartier Latin od 1999. do 2006.) i Fere Gola (koji je svirao sa Venge Musicom od 1995. do 1997. pre nego što je suosnivač Venge Musica Maison Mere sa Verrasonom, Masela i Adolphe Dominguez od 1997. do 2004.), oboje su rođeni u petoj generaciji.

Da zaključimo

Demokratska Republika Kongo je veoma bogata i raznolika zemlja. Sa svojom složenom istorijom, pejzažima koji oduzimaju dah, raznolikom populacijom, rastućom ekonomijom i snažnim turističkim izgledima, DRC nudi obilje mogućnosti za svakoga ko želi da istražuje. Posetioci ove neobične nacije mogu da otkriju ne samo njene pejzaže koji oduzimaju dah, već i njegove gostoljubive ljude i bogatu kulturu. Jedinstveni afrički dragulj, DRC zaslužuje da bude otkriven i podeljen.